-
Bosnian_2_Biography_of_the_Prophet, page : 180
Kada je sljedeće godine, što je bilo trinaest godina nakon proroštva, stiglo vrijeme za hodočašće, sedamdeset i tri muškarca i dvije žene po imenu Nusaiba, kći Ka'ba iz plemena Najjar, i Asma, kći Amra iz pleme Bani Salamah, krenulo je karavanom do Meke. Nevjernicima iz Jatriba u njihovom karavanu nisu bili poznati novoobraćenici koji su se htjeli lično zavjetovati na vjernost Poslaniku, koji je, kad je za to došlo vrijeme, neopaženo odmakao u susret Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem). Dogovoreno je da se sretnu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na određenom brdu u Akabi noću usred Tašreeka (11., 12. i 13. zul hidždže).
Srećnu grupu hodočasnika pratio je jedan iz hijerarhije Yathriba po imenu Abdullah Amr sin koji je bio sin Harama. Abdullah je tek trebao prihvatiti islam i dok su putovali zajedno, oni koji su se već obratili razgovarali su s njim o islamu i njegovo srce je bilo dirnuto. Abdulah je postao jedan od onih koji su učestvovali u obećanju vjernosti u Akabi.
Kad su stigli u Akabu, novi muslimani su podigli šatore sa strepnjom očekujući dolazak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tri noći kasnije, uputili su se na dogovoreno brdo. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u pratnji Al-Abbasa stigao, bili su velika sreća.
Zbog povećanih neprijateljstava prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima u Meki, Poslanikove misli su se okrenule ka preseljenju sa svojim ashabima u Jatrib. Međutim, njegova vlastita seoba nije dolazila u obzir sve dok mu Allah to nije rekao.
Kada je El-Abbas, Poslanikov ujak (sallallahu alejhi ve sellem) shvatio sklonost Poslanika, postao je zabrinut za njegovu sigurnost i podsjetio ga da ga je barem u Meki njegova porodica voljela i častila, te da su uvijek bili uz njega protiv njegovih neprijatelja.
Zbog svoje zabrinutosti, Al-Abbas se obratio stranci iz Yathriba i upitao: "Ako skloni živjeti s vama, hoćete li ga podržati svojim životom i tijelom? Ako ne možete, recite mi." Bara se okrenula i rekla: "Rođeni smo i odrasli kao ratnici". Upravo se tada ubacio Abu Al Haitham, rekavši: "O Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem, u dobrim smo odnosima sa Jevrejima, nakon ovog obećanja morat ćemo ih se odvojiti. Je li moguće da nas ostavite da se vratimo svom gradu kada se ostvari vaša vlast? " Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se ohrabrujuće nasmiješio i rekao: "Ne, moja krv je tvoja krv. U životu i smrti bit ću s tobom, a ti sa mnom, ti si moja i ja sam tvoja."
Ka'b je tada progovorio govoreći: "Čuli smo vaše riječi o Allahov Poslaniče (sallallahu alejhi ve sellem) i na vama je da govorite i preuzmete od nas bilo kakvo zavjetovanje koje želite u pogledu vašeg Gospodara i vas samih." Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao ajete iz Kur'ana i govorio im o vjerovanju, a zatim im rekao da će njihovo obećanje biti da će ga čuti i poslušati ga u svim okolnostima, trošiti u ime Allaha u vrijeme
Srećnu grupu hodočasnika pratio je jedan iz hijerarhije Yathriba po imenu Abdullah Amr sin koji je bio sin Harama. Abdullah je tek trebao prihvatiti islam i dok su putovali zajedno, oni koji su se već obratili razgovarali su s njim o islamu i njegovo srce je bilo dirnuto. Abdulah je postao jedan od onih koji su učestvovali u obećanju vjernosti u Akabi.
Kad su stigli u Akabu, novi muslimani su podigli šatore sa strepnjom očekujući dolazak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tri noći kasnije, uputili su se na dogovoreno brdo. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u pratnji Al-Abbasa stigao, bili su velika sreća.
Zbog povećanih neprijateljstava prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima u Meki, Poslanikove misli su se okrenule ka preseljenju sa svojim ashabima u Jatrib. Međutim, njegova vlastita seoba nije dolazila u obzir sve dok mu Allah to nije rekao.
Kada je El-Abbas, Poslanikov ujak (sallallahu alejhi ve sellem) shvatio sklonost Poslanika, postao je zabrinut za njegovu sigurnost i podsjetio ga da ga je barem u Meki njegova porodica voljela i častila, te da su uvijek bili uz njega protiv njegovih neprijatelja.
Zbog svoje zabrinutosti, Al-Abbas se obratio stranci iz Yathriba i upitao: "Ako skloni živjeti s vama, hoćete li ga podržati svojim životom i tijelom? Ako ne možete, recite mi." Bara se okrenula i rekla: "Rođeni smo i odrasli kao ratnici". Upravo se tada ubacio Abu Al Haitham, rekavši: "O Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem, u dobrim smo odnosima sa Jevrejima, nakon ovog obećanja morat ćemo ih se odvojiti. Je li moguće da nas ostavite da se vratimo svom gradu kada se ostvari vaša vlast? " Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se ohrabrujuće nasmiješio i rekao: "Ne, moja krv je tvoja krv. U životu i smrti bit ću s tobom, a ti sa mnom, ti si moja i ja sam tvoja."
Ka'b je tada progovorio govoreći: "Čuli smo vaše riječi o Allahov Poslaniče (sallallahu alejhi ve sellem) i na vama je da govorite i preuzmete od nas bilo kakvo zavjetovanje koje želite u pogledu vašeg Gospodara i vas samih." Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao ajete iz Kur'ana i govorio im o vjerovanju, a zatim im rekao da će njihovo obećanje biti da će ga čuti i poslušati ga u svim okolnostima, trošiti u ime Allaha u vrijeme