-
Bosnian_2_Biography_of_the_Prophet, page : 219
Jednog dana, lady Ayesha je otišla u posjet svom ocu, Abu Bakru i ustanovila da su on, Bilal i Aamir oboljeli od groznice; iako se Bilal bližio oporavku, ostao je izuzetno slab. Razgovarala je s ocem, ali on joj je odgovorio rimom koju nije u potpunosti razumjela, iako se sjećala njegovih riječi.
Aamir i Bilal su joj takođe govorili rimski i ponovo se setila reči, ali ih nije potpuno razumela. Vidjevši ih u tako jadnom stanju, jako je uznemirila Gospu Aješu, pa se vratila kući Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu ispriča njihove okolnosti.
Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) ju je tješio i nježno pitao šta su rekli, pa je ponovila njihove riječi, na šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zamolio govoreći: "O Allahu, učini nam Medinu tako dragom koliko i tebi" učinili Mekku, ili još dražom. Allah je prihvatio dovu i oni su se oporavili.
$ POGLAVLJE 56 PRIJETNJA OD MEKE
@PISMO
Muslimani su obavezni zaštititi svoju dušu, čast svojih žena i bogatstvo, ali i pokazati milost. Bez obzira na to koliko filozofija okretanja drugog obraza bila dobra za pojedinca u beznačajnim svakodnevnim poslovima, ona nalaže samoubistvo za zajednicu kada se primijeni kao apsolutna vrijednost.
Moglo se pretpostaviti da su Poslanikove okolnosti u Medini bile lakše nego u Meki, a u mnogim aspektima to je zaista bio slučaj. Međutim, u Meki je bilo lako utvrditi ko se predao islamu, a ko nije.
U Medini je situacija bila nešto drugačija. Mnogi njegovi građani primili su islam, međutim neki to nisu učinili iz uvjerenja, već zato što su se bojali gubitka svog statusa u svom plemenu jer je sve više njihovih suplemenaca počelo prihvaćati islam. Ovi ljudi predstavljali su neprimjetan izvor izdaje koji je bio faktor sa kojim se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije morao boriti u Meki.
Do tog trenutka, Medina je imala mali ili nikakav utjecaj na poslove Arabije, samo je bila mjesto na trgovačkoj ruti gdje su se karavani zaustavljali, popunjavali zalihe, prodavali robu, a zatim krenuli svojim putem. Kao takav, nije bio otporan na spoljne poslove, međutim sada kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tamo nastanio, Koraji su Medinu posmatrali u drugom svjetlu.
Nije prošlo dugo nakon njegovog dolaska da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, susreo sa susjednim plemenima izvan Medine - njegova reputacija ga je pretekla - i sa zadovoljstvom su sklopili saveze koji su zatvorili pristup sjevernim trgovačkim putevima Korajša koji su ranije prošao kroz Medinu. To je značilo da će od sada karavani Koraysh morati putovati obalnim putem i njihovi putevi se neće ukrštati.
Međutim, ubrzo nakon Poslanikovog dolaska u Medinu, Koraysh su poslali pismo Abdullahu, Ubayyjevom sinu, koji je bio novoizabrani poglavica i bio je među onima koji nisu prihvatili islam iz uvjerenja. U pismu je pisalo: "Sklonili ste jednog našeg čovjeka. Kažemo vam da ga ubijete ili izbacite iz Medine. Ako to ne učinite, kunemo se Allahom da ćemo vas napasti, uništiti i uhvatiti vaše žene."
Aamir i Bilal su joj takođe govorili rimski i ponovo se setila reči, ali ih nije potpuno razumela. Vidjevši ih u tako jadnom stanju, jako je uznemirila Gospu Aješu, pa se vratila kući Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu ispriča njihove okolnosti.
Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) ju je tješio i nježno pitao šta su rekli, pa je ponovila njihove riječi, na šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zamolio govoreći: "O Allahu, učini nam Medinu tako dragom koliko i tebi" učinili Mekku, ili još dražom. Allah je prihvatio dovu i oni su se oporavili.
$ POGLAVLJE 56 PRIJETNJA OD MEKE
@PISMO
Muslimani su obavezni zaštititi svoju dušu, čast svojih žena i bogatstvo, ali i pokazati milost. Bez obzira na to koliko filozofija okretanja drugog obraza bila dobra za pojedinca u beznačajnim svakodnevnim poslovima, ona nalaže samoubistvo za zajednicu kada se primijeni kao apsolutna vrijednost.
Moglo se pretpostaviti da su Poslanikove okolnosti u Medini bile lakše nego u Meki, a u mnogim aspektima to je zaista bio slučaj. Međutim, u Meki je bilo lako utvrditi ko se predao islamu, a ko nije.
U Medini je situacija bila nešto drugačija. Mnogi njegovi građani primili su islam, međutim neki to nisu učinili iz uvjerenja, već zato što su se bojali gubitka svog statusa u svom plemenu jer je sve više njihovih suplemenaca počelo prihvaćati islam. Ovi ljudi predstavljali su neprimjetan izvor izdaje koji je bio faktor sa kojim se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije morao boriti u Meki.
Do tog trenutka, Medina je imala mali ili nikakav utjecaj na poslove Arabije, samo je bila mjesto na trgovačkoj ruti gdje su se karavani zaustavljali, popunjavali zalihe, prodavali robu, a zatim krenuli svojim putem. Kao takav, nije bio otporan na spoljne poslove, međutim sada kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tamo nastanio, Koraji su Medinu posmatrali u drugom svjetlu.
Nije prošlo dugo nakon njegovog dolaska da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, susreo sa susjednim plemenima izvan Medine - njegova reputacija ga je pretekla - i sa zadovoljstvom su sklopili saveze koji su zatvorili pristup sjevernim trgovačkim putevima Korajša koji su ranije prošao kroz Medinu. To je značilo da će od sada karavani Koraysh morati putovati obalnim putem i njihovi putevi se neće ukrštati.
Međutim, ubrzo nakon Poslanikovog dolaska u Medinu, Koraysh su poslali pismo Abdullahu, Ubayyjevom sinu, koji je bio novoizabrani poglavica i bio je među onima koji nisu prihvatili islam iz uvjerenja. U pismu je pisalo: "Sklonili ste jednog našeg čovjeka. Kažemo vam da ga ubijete ili izbacite iz Medine. Ako to ne učinite, kunemo se Allahom da ćemo vas napasti, uništiti i uhvatiti vaše žene."