-
Bosnian_2_Biography_of_the_Prophet, page : 228
Koran 2: 147-150
Dok su ashabi koji su klanjali namaz iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, napuštali džamiju, prošli su pored nekih svojih kolega muslimana koji su se klanjali okrenuti prema pravcu Jerusalima. Jedan ashab im se obratio govoreći: "Tako mi Allaha, ja svjedočim da sam upravo klanjao namaz sa Allahovim Poslanikom (sallallahu alejhi ve sellem) okrenut prema pravcu Meke." Nakon što su to čuli, promijenili su smjer prema Kabi i od tada su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi sljedbenici klanjali svoje dove okrenute prema smjeru Kabe u Mekki.
Džamija u kojoj su stihovi slani bila je od tada pa nadalje poznata kao "Džamija dviju kibli" - Qiblah što znači smjer molitve.
Prisjetit ćete se priče o Israu i Mirageu kada je Allah izabrao Jeruzalem za mjesto Poslanikovog uspona kroz nebesa, a ne Meku kao izuzetno značajan znak za Jevreje da im je oduzeta njihova vjerska vlast i povjerena Poslaniku iz druge rase. Promjena u smjeru molitve bila je potvrda tog izuzetno značajnog znaka.
Prije dolaska Nazarećana i kršćana, Židovi su upućivali svoje molitve prema Jeruzalemu i hvalili se da su to učinili i Nazarećani i kršćani, a do sada su to činili i muslimani. U očima Jevreja smatrali su to priznanjem svoje rasne važnosti. Bez sumnje, islam priznaje značaj Jeruzalema kao vrlo svetog mjesta, ali promjena smjera molitve nikako nije ponižavala Jeruzalem. No za Židove Jeruzalem nije bio samo sveto mjesto, već je postao važan statusni simbol koji je služio za povećanje njihove samoproglašene superiornosti.
Kada je Allah promijenio smjer molitve u Ka'bu, Jevreji su bili jako nezadovoljni. Smatrali su da je to potpuno odbijanje njihovog društvenog statusa i to je donijelo još dublje nezadovoljstvo. Muslimani u stvari uopće nisu odbacili vjerski značaj Jeruzalema, ali Kaba, Kuća koju je Abraham sagradio, prva Allahova kuća na zemlji, bila je smjer koji je Allah odabrao da se muslimani suoče tokom molitve.
Ubrzo nakon toga, Jevreji su uspavano zamjerali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i poruku koju mu je Allah uputio počeli su izlaziti na površinu. Lažne optužbe da je protiv njih vodio politiku protivljenja bile su uobičajene, jer su mnogi stihovi u nedavno otkrivenim odjeljcima poglavlja Krava razotkrili prikrivenu korupciju njihovih predaka i otkrili njihov današnji prezir.
Njihov ponos spriječio ih je da priznaju da su neki od njihovih predaka očigledno učinili nepravdu i da će sami slijediti dijelove Tore prihvatljive za sebe, dok su zanemarili ili odbacili druge dijelove.
Židovi su tvrdili da su oni Allahovi izabranici bila neosporna činjenica za njihov način razmišljanja, uprkos činjenici da su prkosili, ubili ili odbacili mnoge svoje poslanike, uključujući i svog posljednjeg poslanika, Isusa, Mesiju, sina Marije, koja ih je upozorila da će im, ako se ne reformiraju, oduzeti savez koji im je jednom dat.
Među muslimanima bilo je onih čija je vjera tek trebala sazrijeti, također su dovodili u pitanje promjenu kible u kabu, zaboravljajući da naredba nije odluka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, već Allaha, koji upozorio da će Židovi
Dok su ashabi koji su klanjali namaz iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, napuštali džamiju, prošli su pored nekih svojih kolega muslimana koji su se klanjali okrenuti prema pravcu Jerusalima. Jedan ashab im se obratio govoreći: "Tako mi Allaha, ja svjedočim da sam upravo klanjao namaz sa Allahovim Poslanikom (sallallahu alejhi ve sellem) okrenut prema pravcu Meke." Nakon što su to čuli, promijenili su smjer prema Kabi i od tada su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi sljedbenici klanjali svoje dove okrenute prema smjeru Kabe u Mekki.
Džamija u kojoj su stihovi slani bila je od tada pa nadalje poznata kao "Džamija dviju kibli" - Qiblah što znači smjer molitve.
Prisjetit ćete se priče o Israu i Mirageu kada je Allah izabrao Jeruzalem za mjesto Poslanikovog uspona kroz nebesa, a ne Meku kao izuzetno značajan znak za Jevreje da im je oduzeta njihova vjerska vlast i povjerena Poslaniku iz druge rase. Promjena u smjeru molitve bila je potvrda tog izuzetno značajnog znaka.
Prije dolaska Nazarećana i kršćana, Židovi su upućivali svoje molitve prema Jeruzalemu i hvalili se da su to učinili i Nazarećani i kršćani, a do sada su to činili i muslimani. U očima Jevreja smatrali su to priznanjem svoje rasne važnosti. Bez sumnje, islam priznaje značaj Jeruzalema kao vrlo svetog mjesta, ali promjena smjera molitve nikako nije ponižavala Jeruzalem. No za Židove Jeruzalem nije bio samo sveto mjesto, već je postao važan statusni simbol koji je služio za povećanje njihove samoproglašene superiornosti.
Kada je Allah promijenio smjer molitve u Ka'bu, Jevreji su bili jako nezadovoljni. Smatrali su da je to potpuno odbijanje njihovog društvenog statusa i to je donijelo još dublje nezadovoljstvo. Muslimani u stvari uopće nisu odbacili vjerski značaj Jeruzalema, ali Kaba, Kuća koju je Abraham sagradio, prva Allahova kuća na zemlji, bila je smjer koji je Allah odabrao da se muslimani suoče tokom molitve.
Ubrzo nakon toga, Jevreji su uspavano zamjerali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i poruku koju mu je Allah uputio počeli su izlaziti na površinu. Lažne optužbe da je protiv njih vodio politiku protivljenja bile su uobičajene, jer su mnogi stihovi u nedavno otkrivenim odjeljcima poglavlja Krava razotkrili prikrivenu korupciju njihovih predaka i otkrili njihov današnji prezir.
Njihov ponos spriječio ih je da priznaju da su neki od njihovih predaka očigledno učinili nepravdu i da će sami slijediti dijelove Tore prihvatljive za sebe, dok su zanemarili ili odbacili druge dijelove.
Židovi su tvrdili da su oni Allahovi izabranici bila neosporna činjenica za njihov način razmišljanja, uprkos činjenici da su prkosili, ubili ili odbacili mnoge svoje poslanike, uključujući i svog posljednjeg poslanika, Isusa, Mesiju, sina Marije, koja ih je upozorila da će im, ako se ne reformiraju, oduzeti savez koji im je jednom dat.
Među muslimanima bilo je onih čija je vjera tek trebala sazrijeti, također su dovodili u pitanje promjenu kible u kabu, zaboravljajući da naredba nije odluka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, već Allaha, koji upozorio da će Židovi