-
Bosnian_2_Biography_of_the_Prophet, page : 255
Kao dio ratnog plijena, Al-Abbas je oslobođen dvadeset zlatnika, pa je podsjetio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na to da su mu to rekli kao otkupninu. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovo čuo, odgovorio je: "Allah vam je ovo oduzeo i dao nam." Al-Abbas je insistirao: "Nemam novca!" na što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Gdje je onda novac koji ste ostavili Umm Fadl, Harithovoj kćeri kada ste napustili Meku?"
Al-Abbas je bio potpuno zatečen i uzviknuo: "Niko osim Umm Fadl nije znala za ovo!" pri čemu je Al-Abbas otkupio sebe, svoje nećake i Utbu.
$ POGLAVLJE 64 POVRATAK KORAYSHA U MECCA
Prvi ljudi koji su stigli u Meku s viješću o porazu Koraysha bili su Al Haysuman, sin Abdullaha Al Khuzaija, koji je oplakivao činjenicu da je toliko njihovih poglavica palo na bojnom polju Badr.
U velikom šamu Zamzama, obraćenici Abu Rafi, bivši rob Ab-Abbasa koji je oslobodio Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) i Al-Abbasova supruga, Umm Fadl sjedili su izoštrivši svoje strijele. Obojica su bili presretni kada su čuli vijest o Poslanikovoj pobjedi, međutim smatrali su da je razumnije obuzdati svoju sreću.
Dok su izoštravali strijele, ušao je Abu Lahab, koji nije učestvovao u susretu, već je umjesto njega poslao Al-Asa. Lice mu je izgledalo crno kao grom dok je sjedio na drugom kraju šatora leđima okrenut prema Abu Rafiju.
Nedugo zatim, Abu Lahab je čuo neke druge u šatoru kako govore: "Abu Sufyan, sin Al Haritsa se vratio", nakon čega je podigao pogled, ugledao svog nećaka i nazvao ga. Mala se grupa okupila oko njih dvojice dok je Ebu Sufjan rekao svom ujaku: "Činjenice su da su Koraji sreli našeg neprijatelja i okrenuli mu leđa. Muslimani su nas natjerali da bježimo uzimajući zarobljenike kako im je volja, ne mogu kriviti naše saplemenike jer se nisu suočili sa samo oni, ali muškarci u bijelim haljinama na jahaćim konjima, koji su bili između neba i zemlje. Ništa nisu štedjeli i niko nije imao priliku. "
Kad su Umm Fadl i Abu Rafi čuli vijest o ljudima u bijelom koji jašu između neba i zemlje, više nisu mogli suspregnuti svoju sreću, a Abu Rafi je uzviknuo da ih svi čuju: "Oni su bili anđeli!"
@SMRT ABU LAHABA
Abu Rafijev ispad bio je više nego što je Abu Lahab mogao podnijeti, u bijesnom bijesu prisilio je Abu Rafija, koji je bio slab, na tlo i udarao ga iznova i iznova. Umm Fadl se uhvatila za šatorski stup koji je ležao u blizini i svom snagom udarila zeta u glavu uzviknuvši. "Mislite li da ga možete zlostavljati samo zato što je Al-Abbas odsutan!" Ona ga je tako teško ranila da mu je glava razbijena i ogoljeli dio lobanje. Rana nikada nije zacijelila, postala je septička i njen se otrov brzo proširio po cijelom tijelu i izbio u otvorene pustule koje su uzrokovale njegovu smrt u roku od sedmice.
Kad je umro, njegova porodica, plašeći se da bi ih
Al-Abbas je bio potpuno zatečen i uzviknuo: "Niko osim Umm Fadl nije znala za ovo!" pri čemu je Al-Abbas otkupio sebe, svoje nećake i Utbu.
$ POGLAVLJE 64 POVRATAK KORAYSHA U MECCA
Prvi ljudi koji su stigli u Meku s viješću o porazu Koraysha bili su Al Haysuman, sin Abdullaha Al Khuzaija, koji je oplakivao činjenicu da je toliko njihovih poglavica palo na bojnom polju Badr.
U velikom šamu Zamzama, obraćenici Abu Rafi, bivši rob Ab-Abbasa koji je oslobodio Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) i Al-Abbasova supruga, Umm Fadl sjedili su izoštrivši svoje strijele. Obojica su bili presretni kada su čuli vijest o Poslanikovoj pobjedi, međutim smatrali su da je razumnije obuzdati svoju sreću.
Dok su izoštravali strijele, ušao je Abu Lahab, koji nije učestvovao u susretu, već je umjesto njega poslao Al-Asa. Lice mu je izgledalo crno kao grom dok je sjedio na drugom kraju šatora leđima okrenut prema Abu Rafiju.
Nedugo zatim, Abu Lahab je čuo neke druge u šatoru kako govore: "Abu Sufyan, sin Al Haritsa se vratio", nakon čega je podigao pogled, ugledao svog nećaka i nazvao ga. Mala se grupa okupila oko njih dvojice dok je Ebu Sufjan rekao svom ujaku: "Činjenice su da su Koraji sreli našeg neprijatelja i okrenuli mu leđa. Muslimani su nas natjerali da bježimo uzimajući zarobljenike kako im je volja, ne mogu kriviti naše saplemenike jer se nisu suočili sa samo oni, ali muškarci u bijelim haljinama na jahaćim konjima, koji su bili između neba i zemlje. Ništa nisu štedjeli i niko nije imao priliku. "
Kad su Umm Fadl i Abu Rafi čuli vijest o ljudima u bijelom koji jašu između neba i zemlje, više nisu mogli suspregnuti svoju sreću, a Abu Rafi je uzviknuo da ih svi čuju: "Oni su bili anđeli!"
@SMRT ABU LAHABA
Abu Rafijev ispad bio je više nego što je Abu Lahab mogao podnijeti, u bijesnom bijesu prisilio je Abu Rafija, koji je bio slab, na tlo i udarao ga iznova i iznova. Umm Fadl se uhvatila za šatorski stup koji je ležao u blizini i svom snagom udarila zeta u glavu uzviknuvši. "Mislite li da ga možete zlostavljati samo zato što je Al-Abbas odsutan!" Ona ga je tako teško ranila da mu je glava razbijena i ogoljeli dio lobanje. Rana nikada nije zacijelila, postala je septička i njen se otrov brzo proširio po cijelom tijelu i izbio u otvorene pustule koje su uzrokovale njegovu smrt u roku od sedmice.
Kad je umro, njegova porodica, plašeći se da bi ih